3I/ATLAS – treći međuzvezdani gost i NASA-in veliki foto-lov

Kada je 1I/ʻOumuamua proletela kroz Sunčev sistem 2017, a zatim 2I/Borisov 2019, astronomi su shvatili da naš komšiluk povremeno posećuju “stranci” iz drugih planetarnih sistema. Sada imamo i trećeg takvog gosta – interstelarnu kometu 3I/ATLAS, otkrivenu 1. jula 2025. teleskopom ATLAS u Čileu.

Već u prvim danima posle otkrića postalo je jasno da objekat ne prati zatvorenu elipsu, već hiperboličnu putanju – klasičan potpis tela koje dolazi spolja, iz međuzvezdanog prostora. Uz to, hemijski “potpis” sugeriše da je 3I/ATLAS verovatno nastala u sistemu starijem od našeg, pa praktično nosi led i prašinu “iz vremena pre Sunca”.

Da ne propuste ovakvu priliku, u NASA-i su pokrenuli pravi multi-mision “foto-lov”: kometu istovremeno prate svemirski teleskopi Hubble i James Webb, sonde u Marsovoj orbiti, pa čak i roveri na površini Crvene planete.

Interstelarna kometa 3I/ATLAS u snimku svemirskog teleskopa Habl

Foto: NASA / ESA / David Jewitt (UCLA); obrada slike: Joseph DePasquale (STScI).


Šta je zapravo 3I/ATLAS i odakle dolazi?

Oznaka 3I znači “treći interstelarni objekat” (posle ʻOumuamue i Borisova), dok “ATLAS” potiče od Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System, automatskog sistema teleskopa koji neprestano traži potencijalno opasne objekte. Prvi snimak stigao je iz opservatorije u Rio Hurtadu u Čileu; ubrzo je potvrđeno da kometa dolazi iz drugog zvezdanog sistema i da će samo jednom projuriti kroz naš.

Osnovne činjenice ukratko:

  • 3I/ATLAS je kometa – mešavina leda, prašine i stena koja pri zagrevanju stvara komu i rep.
  • Procene veličine jezgra su neprecizne, ali se kreću negde između stotinak metara i par kilometara.
  • Najbliže Suncu prošla je u oktobru 2025, a najbliže Zemlji dolazi u drugoj polovini decembra, na oko 270 miliona kilometara – dakle, nikakav rizik za našu planetu.

Hemijski sastav deluje “poznato, ali ipak drugačije”: u komi se nalaze ugljen-dioksid, voda, ugljen-monoksid, cijanid i neočekivano puno nikla – kombinacija slična nekim našim kometama, ali sa nijansama koje upućuju na drugačiju hemijsku istoriju zvezdanog sistema iz kog kometa dolazi.


Kako znamo da je međuzvezdana – i zašto je toliko posebna?

Glavni dokaz da 3I/ATLAS nije “naša” kometa je njena orbita. Umesto elipse oko Sunca, putanja je jako otvorena hiperbola: kometa ulazi velikom brzinom, skreće pod uticajem Sunčeve gravitacije i odlazi zauvek. Astronomi ovakve objekte upoređuju sa “kosmičkim sling-šotom” – jednom kad prođu periheli, više se nikad ne vraćaju.

Dodatno, početna brzina i pravac kretanja ne uklapaju se u bilo kakvu poznatu porodicu kometa iz Oortovog oblaka. Ona dolazi iz sasvim drugog dela Mlečnog puta, a neka merenja sugerišu da je njen izvorni sistem više milijardi godina stariji od našeg, što 3I/ATLAS čini potencijalno najstarijom kometom ikada opaženom.

Za astronomiju, to je zlatni rudnik:

  • dobijamo uzorak leda i prašine iz potpuno drugog planetarnog sistema,
  • možemo da uporedimo hemiju “tuđih” i “naših” kometa,
  • bolje razumemo kako se planetarni sistemi formiraju i koliko često izbacuju objekte u međuzvezdani prostor.

NASA-in “multi-mision” lov: od Marsa do Habl i Veb teleskopa

Umesto da se osloni na jedan teleskop, NASA je uključila čitavu flotu sondi i opservatorija da isprate prolazak 3I/ATLAS-a:

  • Mars Reconnaissance Orbiter (MRO) snimio je kometu svojom HiRISE kamerom kada je prošla na oko 30 miliona kilometara od Marsa. Na snimku se vidi mala, mutna mrlja sa naznakom repa – ali dovoljno da se prati struktura kome.
  • MAVEN, PUNCH, STEREO i druge heliosferske misije posmatrale su kometu u različitim talasnim dužinama, mereći kako Sunčev vetar “šiba” njen rep.
  • Hubble je uhvatio detaljan pogled na komu – plavičasti “kokon” prašine i gasa koji se preliva oko jezgra, sa svetlećim prugama zvezda u pozadini.
  • James Webb je posmatrao kometu u infracrvenom delu spektra, što pomaže da se razdvoje različite vrste leda i gasova u komi.

Shematski prikaz putanje interstelarne komete 3I/ATLAS kroz Sunčev sistem

Dijagram putanje komete 3I/ATLAS kroz Sunčev sistem. Ilustracija: NASA / JPL-Caltech.

Ovakav pristup – “mnogo očiju, jednu priliku” – omogućava naučnicima da povežu:

  • hemiju kome i repa,
  • interakciju sa Sunčevim vetrom,
  • i preciznu orbitalnu dinamiku,

u jednu koherentnu priču o tome kako se ponaša kometa iz potpuno drugog zvezdanog sistema.


Nije NLO: zašto naučnici ponavljaju “ovo je kometa”

Kao i kod ʻOumuamue, internet je brzo eksplodirao teorijama da je 3I/ATLAS možda veštački objekt ili čak svemirski brod. U NASA-i su ovoga puta na konferenciji za medije odmah adresirali glasine: instrumenti ne vide nikakve “tehnosignature” – radio emisije, pravilne pulseve, neobične manevre ili bilo šta što bi sugerisalo veštačko poreklo.

Umesto toga, sve što se vidi je:

  • normalno isparavanje leda pri zagrevanju,
  • formiranje kome i repa,
  • i putanja koja tačno odgovara očekivanoj orbiti pod uticajem gravitacije Sunca i planeta.

Drugim rečima, ponaša se tačno onako kako očekujemo da se ponaša kometa – samo što ova dolazi iz daleke, tuđe zvezdane okoline.


Može li se 3I/ATLAS videti sa Zemlje?

Za razliku od nekih spektakularnih kometa iz prošlosti, 3I/ATLAS neće postati objekat vidljiv golim okom. I u maksimumu sjaja očekuje se da će ostati slabija, ali:

  • biće dostupna amaterima sa manjim teleskopima,
  • najbolji period za posmatranje biće kraj 2025. i početak 2026. godine, kada se udaljava od Sunca, ali je još dovoljno aktivna.

Za profesionalce i svemirske misije, međutim, ovo je prava kosmička sezona lova – poslednja prilika da iz nje “izvuku” što je moguće više podataka pre nego što zauvek nestane u među-zvezdnoj tami.


Zaključak

3I/ATLAS je mnogo više od još jedne komete:

  • to je treći potvrđeni međuzvezdani posetilac,
  • verovatno stariji od našeg Sunčevog sistema,
  • i prvi koji je NASA mogla sistematski da prati sa čitavom flotom sondi i teleskopa.

Za nauku, to je direktan uzorak tuđeg planetarnog sistema, bez potrebe da šaljemo sondu do druge zvezde. Za nas “na Zemlji” – podsećanje da Sunčev sistem nije izolovan, već stalno komunicira sa ostatkom galaksije, u tihoj razmeni kometa, asteroida i kosmičke prašine.

Disclaimer: Tekst ima informativni karakter i ne predstavlja zvanično saopštenje bilo koje svemirske agencije, niti bilo kakvu garanciju u pogledu dugoročnih kosmoloških modela i tumačenja.